Istorija reda
Od srednjovekovnih Vitezova Hrama do savremene međunarodne hrišćanske viteške zajednice.
Istoriju predstavljamo sa poštovanjem prema tradiciji, ali i sa jasnim razlikovanjem srednjovekovnog Reda od njegovih savremenih organizacionih oblika.
Hronologija
Osam vekova u jedanaest tačaka
Poč. XII veka
Nastanak istorijskog Reda u Jerusalimu
1307.
Hapšenje templara u Francuskoj
1312.
Ukidanje istorijskog Reda
1314.
Pogubljenje Žaka de Molea
1705.
Početak savremenog organizacionog razvoja
1804.
Obnova delovanja u Francuskoj
1894.
Obrazovanje Templarskog sekretarijata u Belgiji
1935.
Emil Vandenberg postaje regent
Drugi svetski rat
Arhive se radi zaštite prenose u Portugaliju
2012.
Osnivanje Velikog Magistralnog Priorata Srbije
2012–2026.
Razvoj zajednice i izgradnja sopstvenog Hrama
Vitezovi Hrama u Svetoj zemlji
Red siromašnih vitezova Hrista i Solomonovog hrama nastao je u Jerusalimu početkom XII veka. Njegova prvobitna misija bila je zaštita hrišćanskih hodočasnika i puteva ka svetim mestima.
Tokom naredna dva veka Red je razvio snažnu versku, vojnu i upravnu organizaciju. Njegovi pripadnici polagali su zavete i živeli prema pravilima koja su spajala monašku disciplinu sa viteškom službom.
Posle hapšenja velikog broja templara u Francuskoj 1307. godine, usledili su dugi procesi i pritisci. Papa Kliment V ukinuo je istorijski Red 1312. godine. Poslednji Veliki Majstor, Žak de Mole, pogubljen je 1314. godine.
Od nasleđa do savremenog Reda
Ukidanjem istorijskog Reda prekinut je njegov tadašnji institucionalni život. Ipak, sećanje na templare, njihovu veru, disciplinu, bratstvo i tragičnu sudbinu nastavilo je da živi u evropskoj istoriji i kulturi.
Savremene templarske organizacije ne treba predstavljati kao neprekinuti pravni nastavak srednjovekovnog Reda. One baštine njegovo duhovno i istorijsko nadahnuće i nastoje da viteške ideale primene u mirnodopskom, humanitarnom i društveno odgovornom delovanju.
Savremena istorija Reda
Savremeni organizacioni razvoj Reda vezuje se za početak XVIII veka.
Prema istorijskom prikazu međunarodnog Reda, njegov savremeni oblik ustanovljen je 1705. godine pod pokroviteljstvom vojvode od Orleana. Posle perioda slabljenja, delovanje je obnovljeno 1804. godine u Francuskoj, u vreme Napoleona Bonaparte.
Značajnu ulogu u tom periodu imao je Bernar-Remon Fabre-Palapra. Nakon njegove smrti 1838. godine vođstvo je preuzeo ser Vilijam Sidni Smit, koji je na čelu Reda ostao do svoje smrti 1858. godine.
Krajem XIX veka središte aktivnosti postepeno se premešta iz Francuske u Belgiju, gde je 1894. godine obrazovan Templarski sekretarijat. Godine 1935. za regenta je izabran Emil Kleman Žozef Isak Vandenberg.
Tokom Drugog svetskog rata arhive Reda prenete su u Portugaliju kako bi bile zaštićene od ratnih opasnosti. U Portugaliji je nastavljen dalji organizacioni razvoj iz koga je vremenom nastala široka međunarodna zajednica Velikih Priorata.
Veliki Magistralni Priorat Srbije
Veliki Magistralni Priorat Srbije osnovan je 2012. godine kao deo međunarodne templarske zajednice.
Od osnivanja do danas razvio je sopstvenu organizaciju, okupio pripadnike različitih zanimanja i životnih iskustava i izgradio sopstveni Hram. Za četrnaest godina stvorena je zajednica zasnovana na poverenju, odgovornosti, zajedničkom radu i bratskoj podršci.
Naš dalji zadatak je da nasleđe koje smo primili ne čuvamo kao muzejski predmet, već da ga potvrđujemo životom i delima.
“Naš dalji zadatak je da nasleđe koje smo primili ne čuvamo kao muzejski predmet, već da ga potvrđujemo životom i delima.”
Istorijski prikaz savremenog Reda zasniva se na objavljenoj istoriji Velikog Priorata Engleske. osmth-england.org